Povijest Klane i okolice

Klana je naselje sjeverozapadno od Rijeke, a smješteno je na 564 m nadmorske visine, u planinskom dijelu između Riječkog primorja, Gorskog kotara i Slovenije. Istoimenoj općini pripadaju i naselja Breza, Škalnica, Lisac i Studena. Taj kraj ima oštriju klimu, s relativno slabim utjecajem toplog morskog zraka, jer je brdskim područjem odvojen od Kvarnera. Osim ratarstvom i stočarstvo, žitelji se bave i preradom drva.

Opširnije >

Prvi tragovi života na ovom području potječu iz VI. stoljeća pr. Kr., a pronađeni su na gradinskom naselju Židovje (Malo Židovje, 627 m i Velo Židovje, 661 m).

Opširnije >

I u ranom srednjem vijeku Klana je imala obrambeno značenje, pa se naselje oblikovalo oko srednjovjekovne kule. Prvi se put spominje 1273., kada pripada Puljskoj biskupiji. Iz 1439. je kratki zapis na župnoj crkvi sv. Jerolima, pisan glagoljicom, koji dokazuje uporabu tog pisma i na ovom području. Tada se  naselje razvija kao trgovište.

U kasnijim se zapisima, od XVI. do XVIII. stoljeća, mjesto navodi kao Clanaz, Clanas, Klon, Clana, Klana, Cloan, Klanna. U to je doba postojala Klanjska gospoštija, koja je imala vlastiti urbar, no do sada su pronađeni i poznati samo prijevodi dva urbarska izvoda (datirani između 1523. i 1754.), koji prikazuju ukupne prihode, a ne i tekst(ovi) cjelovitog urbara.

Opširnije >

U srednjem i novom vijeku Klanom su upravljale obitelji grofova Devinskih, Walsee, baruni Barbo, Panizzoli, Scampicchio, Oberburg, Lazzarini, Della Rovere, Dell’Argento i Negovetić, a Škalnicom Devinci, Walsee, Johann Zechorner, Berdarini (Bardarini), Oberburg, de Leo i Lazzarini.

Opširnije >

U Arhivu HAZU čuva se prijepis razvoda iz svibnja 1541., sastavljenog na latinskom jeziku, kojim su se – zbog neprestanih prijepora – pokušale utvrditi granice između područja Kastva i Bubnja. Članovi graničnog povjerenstva, koji su i potpisnici dokumenta, bili su kaštelan Barbo od Wachsensteina, Heinrich Oberburger i Mathias Windisch.

Opširnije >

Na području Studene je sredinom XVIII. stoljeća postojao rudnik i topionica željeza, u vlasništvu augustinskog samostana iz Rijeke. Prema danas dostupnim i poznatim dokumentima, ruda je bila vrlo kvalitetna. Postrojenja su radila nekoliko godina, a potom su zatvorena. Austrijske su vlasti djelomice obeštetile ulagače.

Opširnije >

Riječka se brodogradnja iz klanjskog kraja opskrbljivala drvom. Do 1850. Klana je s okolnim naseljima administrativno pripadala Carsko-kraljevskom kotarskom poglavarstvu Podgrad. Potom je s Liscem, Studenom i Škalnicom pripojena Općini Kastav, a kotarsko je poglavarstvo smješteno u Volosko. U to je doba Klana, po površini i broju žitelja, jedna od najvećih poreznih općina u Istri (1857. ima 888 stanovnika).

Opširnije >

Iz razdoblja oko sredine XIX. stoljeća potječu i nastojanja za utemeljenje škole, a kao godina početka njezinog rada prihvaćena je 1843. O tome ima podataka u sačuvanoj knjizi nagrađenih učenika, koja obuhvaća godine od 1845. do 1888. Pisali su je na njemačkom, a zatim na hrvatskom jeziku.

Opširnije >

Klana je uništena u katastrofalnom potresu koncem veljače i početkom ožujka 1870., čiji je epicentar bio upravo na tom području. Gotovo su sve kuće srušene, a čula se jaka podzemna tutnjava, koja je također prestrašila ljude. Zapis o tom potresu ostavio je i Matko Laginja, tada učenik sedmog razreda Riječke gimnazije.

Opširnije >

Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće talijanska se politika nije svugdje mogla oslanjati na svoje sunarodnjake, pa je razvijala politički regionalizam kojim je htjela oslabiti i zaustaviti sve jači hrvatski narodnjački pokret. Takvi su pokušaji postojali na Kastavštini, a bilo je pojedinaca koji su u tom smislu djelovali i u Klani, iako njihovi pokušaji nisu uspjeli ostaviti trajnije rezultate.

Na početku XX. stoljeća Klana administrativno pripada Istri. U to je doba riješeno pitanje prometnog povezivanja sa šumama u zaleđu mjesta, kada je izgrađena nova cesta Klana-Paka. No, problematična je bila i voda, jer je neposredna okolica Klane bila područje kamenjara s kojeg su se slijevale bujice u potok Ričinu i njegove pritoke te je često dolazilo do poplava.

Opširnije >

Početkom studenog 1918. talijanska je vojska zauzela Opatiju i Volosko, a nakon uspostave željezničkog prometa na pruzi Pivka-Matulji započelo je njezino prebacivanje na Kastavštinu. Sredinom istog mjeseca u općini Kastav vlast je preuzeo talijanski civilni povjerenik. Uskoro su talijanske čete zaposjele čitavu Kastavštinu, Rijeku, Sušak i Grobnik, a u zgradi pučke škole u Klani uništile su knjižnicu i arhiv.

Opširnije >

Prvi pokušaj stvaranja općine Klana odnosi se na 1899., a pokrenuo ga je Matko Laginja. Naime, raspravljalo se o podjeli velikih istarskih općina, poput Općine Kastav, na više manjih. No, na koncu je ocjenjeno da takva podjela ne bi bila u interesu hrvatstva u Istri, jer se veće i bolje organizirane općine lakše mogu suprotstaviti talijanskim nastojanjima.  Osobito je žestok protivnik podjele bio Vjekoslav Spinčić, pa na koncu do razdiobe nije došlo. God. 1901. formirano je Upravno vijeće Klana s predsjednikom na čelu, ali je Općinsko poglavarstvo ostalo u Kastvu.

Opširnije >

Klana je kao pogranična općina uživala znatne povlastice, pa se dobro razvijala. Talijani su uočili veliku stratešku važnost ovog kraja, pa su uz granicu izgradili mnogo fortifikacija, a u Klani velike vojarne, komunalnu infrastrukturu i stanove za vojnike i civile. No, takav gospodarski prosperitet morao je biti plaćen općom talijanizacijom stanovništva, iako takvi pokušaji nisu dali rezultata.

Opširnije >

U Klani postoji župna crkva sv. Jeronima, koja je današnji oblik dobila 1838.-1848., ali nalazi se na mjestu mnogo starije građevine. Crkva je posvećena 1836., za vrijeme epidemije kolere. Tijekom stoljeća su je u više navrata popravljali, posebice početkom XX. stoljeća te kasnije, 1994., kada su izvedeni zahvati na kupoli zvonika, čime je zdanje dobilo potpuno drukčiji izgled.

Opširnije >

I u ovim dragocjenim povijesnim vrelima nailazimo na mnogobrojne podatke o Klani i okolici. Doduše, najstarije matice Klane (krštenih, vjenčanih i umrlih) nisu se sačuvale, a vjerojatno su uništene i zagubljene. One koje imamo potječu tek iz 1821., a parice iz 1835.

Opširnije >

XVIII. 1. Johann Weickhard Valvasor

Klana i Škalnica opisane su u djelu polihistora Johanna Weickharda Valvasora „Die Ehre der Herzogthums Crain“ („Slava Kranjskog Vojvodstva“) iz 1689. Župa Klana ili Klano nalazi se u Liburniji. Patron njezine župne crkve je Sv. Jeronim, a pripadaju joj i crkve sv. Antuna Padovanskog, crkva sv. Roka i crkva sv. Trojstva (sve u Klani) te crkva sv. Magdalene na Paki.

Opširnije >

U Klani se 10. kolovoza 1852. rodio odvjetnik, političar i preporoditelj Matko Laginja. Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu i u Kastvu, a 1971. završio je Kraljevsku riječku gimnaziju. Potom je u Zagrebu i Grazu studirao pravo. God. 1880. bio je općinski tajnik u Kastvu, a od 1881. odvjetnički pripravnik u Voloskom. U Grazu je 1885. doktorirao pravo te se 1890. osamostalio kao odvjetnik i postao član odvjetničke komore u Trstu.

Opširnije >

U ovom je preglednom prilogu autor pokušao opisati najznačajnije epizode iz prošlosti Klane i njezine okolice. U ukupno 19 poglavlja, od kojih su neka podijeljena i na manje cjeline, naveo je opće zemljopisno-povijesne podatke (posebice opisavši kućicu Rebar, Gumance i ponor Gotovž) te  niz zanimljivosti iz prapovijesnog i rimskog doba, srednjeg i novog vijeka.

Opširnije >