VI. Novovijekovne granične oznake (znamenja)

U Arhivu HAZU čuva se prijepis razvoda iz svibnja 1541., sastavljenog na latinskom jeziku, kojim su se – zbog neprestanih prijepora – pokušale utvrditi granice između područja Kastva i Bubnja. Članovi graničnog povjerenstva, koji su i potpisnici dokumenta, bili su kaštelan Barbo od Wachsensteina, Heinrich Oberburger i Mathias Windisch.

Ophod su započeli iznad drage nazvane Vodni dol, gdje su u kamenu urezali križ i postavili slovo „A“ i to s one strane koja gleda na brdo Zabočin. Odatle se ide prema drugoj dragi zvanoj Suhi dol, gdje je iznad dvije male drage označeno slovo „B“. Od tog se križa izravnim putem dolazi do uzvisine, pa je tamo, također nad dragom, postavljen na kamenu križ sa slovom „C“. Odavde se ide prema Permanima do kamenog brda, gdje je označen križ sa slovom „D“. Od tog se križa preko tzv. Zrnog dola stiže do kamene hridi zvane Podrunj, gdje je označen križ sa slovom „E“. Od te međe ubrzo se nastavlja Na Dol prema putu zvanom Na Loš, gdje je na uzvisini postavljen križ sa slovom „F“. Od tog se križa odmah ide prema brdu zvanom Potemolj, gdje je prema jugu na veliki kamen postavljen križ sa slovom „G“. Od tog se križa odmah dolazi do puta zvanog Potemalj, gdje je križ sa slovom „H“ i izravno se nastavlja prema križu sa slovom „J“. Tu treba ravno krenuti prema dragi zvanoj Soldan, gdje je u sredini kamen na kojem su urezani križ i slovo „I“. Odande se ide na mjesto zvano Među Preterskim i Melazac, pa je tamo poviše utvrđen i urezan križ i slovo „K“. Potom se nastavlja do drugog kamenitog brda iznad Lisine i Topola, gdje su križ i slovo „L“. Potom se natrag nastavlja na drugo mjesto, gdje postoji ogromna stijena, a taj se dio zove Među Voli Dol Vučji i Među Kovilja Klanfa, gdje je zabilježen križ sa slovom „M“. Odande se odmah ide prema brijegu nazvanom Iznad Krstofla, gdje je u sredini kamen označen križem i slovom „N“. Potom se ide na …, gdje je slovo „O“, iznad tzv. Hozital Dolčića, blizu puta koji vodi prema Škalnici. Od tog se križa nastavlja na brijeg zvan Nukčica, gdje je križ sa slovom „P“. Od tog se križa ide prema Zabiču, blizu ceste koja vodi do Sv. Vida, gdje je križ sa slovom „Q“. Odande se ide do drugog križa i slova „R“, označenog iznad Duge Drage, odnosno brijega zvanog Movinšćic. Potom se nastavlja do stijene nazvane Škalnica, koja se označava s dva križa. Odavde se odmah nastavlja do visokog brijega nazvanog Nošćinica, gdje je križ sa slovom „S“. Potom se ide do stijene na kojoj je križ sa slovom „T“, a to se mjesto zove Nad Nošćinicom. Od tog se križa nastavlja do puta koji ide do Studene, gdje se nalazi križ sa slovom „V“, na putu u smjeru desne ruke. Dalje od tog križa dolazi se preko stijene do visokog brijega zvanog Kašerka, na staroj trgovačkoj cesti, gdje je križ sa slovom „X“. Odavde se ide do velike rupe, gdje je drugi visoki brijeg nazvan Na Vrh Kamena, a u sredini te visine je križ sa slovom „Y“. Potom se ide dolje do Rečine koja se zove Vosibrot, a tamo je križ sa slovom „Z“.
Opisano su međašno kamenje postavili spomenuti članovi povjerenstva te su zapovjedili da ih moraju poštovati obje strane. Unutar međa obje strane mogu napasati stoku, po starom običaju. Razvod je obavljen na temelju naloga cara Ferdinanda I., koji je bio „vlasnik“ habsburških posjeda. Međutim, s obzirom da su Habsburgovci nešto ranije bili prepustili Gospoštiju Bubanj obitelji Barbo, da njome upravlja i ubire prihode, i ta je obitelj spomenuto područje smatrala „svojim“. A kako je još 1429. Reinprecht Walseeovac augustinskom samostanu na Rijeci, među ostalima, darovao i sela Lipu i Studenu, i augustinci su to područje smatrali „njihovim“. Dakle, vlasnički su odnosi bili vrlo zapleteni i složeni.