VIII. Klanjske šume, iskorištavanje drva i lov

Riječka se brodogradnja iz klanjskog kraja opskrbljivala drvom. Do 1850. Klana je s okolnim naseljima administrativno pripadala Carsko-kraljevskom kotarskom poglavarstvu Podgrad. Potom je s Liscem, Studenom i Škalnicom pripojena Općini Kastav, a kotarsko je poglavarstvo smješteno u Volosko. U to je doba Klana, po površini i broju žitelja, jedna od najvećih poreznih općina u Istri (1857. ima 888 stanovnika).

Okolica Klane obiluje šumama i sjenokošama, koje se prostiru do Gorskog kotara i Slovenije. S obzirom na raznovrsnu divljač, logično je da je lov od davnina bio sastavni dio života ovdašnjih ljudi. Stoljećima je predstavljao povlasticu za vlasnike šuma, a posebnim se lovnim patentima ostalima zabranjivao. Postojala je i lovna tlaka, tj. obveza kmetova da sudjeluju u lovu, koja je ukinuta tek 1849.

Sl. 9. Stara cesta Klana-Paka, po kojoj se vozilo trupce

U periodu između dva svjetska rata općina je putem javne licitacije lovište davala u zakup, a zakupnici su bili ugledni opatijski i riječki građani. Šume su se tada intenzivno iskorištavale, što je kontrolirala šumska policija (polizia forestale). No, unatoč tome, bilo je dosta krivolova. Lovci su u Klanu dolazili kočijama, a kasnije automobilima i to najčešće vikendom.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1954. je osnovano Lovačko društvo „Klana“, koje je djelovalo do 1958. Potom se klanjski lovci priključuju Lovačkom društvu „Lisjak“ iz Kastva, a 1990. obnavlja se rad Lovačkog društva „Zec“ – Klana. Najviše se lovi jelene, srne i veprove, a ima i medvjeda, jazavaca, lisica, zečeva, puhova, kuna, pa i risova. Na ovom je području od osobitog značenja lovište „Gumance“. Novim zakonom iz 1994. ustanovljena su državna i županijska lovišta.